DEADLY NIGHTSHADE

When the world was at war we kept dancing.

01.04.2018.

MANIFEST

U posljednje vrijeme opšte probleme shvatam za svoje. Ne znam koliko je to dobro u današnjem svijetu sebičnog pleonazma. Ne znam koliko je dobro biti sunđer weltšmerca. Ustvari,znam! Uopće nije dobro. Počinjem da primjećujem gomilu stvari savladavanjem svoga (velikog) ega. Stvari koje nisu dobre, dešavanja koja nisu lijepa. Čovjek mora početi negdje sa mišlju da ovaj svijet, koji je naizgled moderan, demokratski i liberalan, je sve osim takav. Postoji samo jedna iluzija da se pod razvojem tehnologije ljudi zbližavaju, da se udaljenost između ljudi smanjuje. Sa jedne strane je to tačno, sa drugog aspekta nije. Naizgled ovakva bliskost je samo falš i trik. Ljudi sve manje uzimaju vremena da stvarno upoznaju jedni druge. U ovom postu bi se želio dotaknuti svih problema ovoga svijeta, ali nemoguće. Žalosno. Želio bi posvetiti riječ ili rečenicu svima onima koji na bilo kakav način pate zbog diskriminacije, koji su gladni, koji su žedni, koji su na bojnom polju, koji nemaju slobodu izražavanja, koji su izloženi izrugivanju ili koji na bilo kakav način pate zbog drugih. Tri riječi su i više no dovoljne: vjera, nada i ljubav. O vjeri mi je teško govoriti. Oglašavam se agnostikom čije biče i duša vječito tragaju za smislom. Ne znam kakva je to vrsta agnostika, ali znam jedno, da religija i poimanje Boga ne može biti korišteno kao opravdanje za rat i akt nasilja, za mržnju i diskriminaciju. Danas je tako. Žalosno. To je naša realnost, javna tajna i igra velikog brata koji ispire mozak prostoj publici. Ovcama. I ja sam ovca, ali ne dopuštam sistemu "hljeba i igara" da me slomi. Nije lako, prvenstveno, jer kad ne slijediš mase, vidiš šta im se radi. Žalosno. Naravno, automatski budeš etiketiran i odbačen kao uljez. Fuck you! Ne marim ja više na komentare iz vašeg oksimoronskog svijeta. The world is full of people that talk the talk, but how many of us walk the walk? Pišem ovo u sve nadi da će biti bolje, jer od ovog svijeta mora doći neki drugi, bolji. Ljubav je odgovor. Moj doprinos su moji tekstovi protkani stilom poezije. Poezija je, za mene, vrhunac pisane ekspresije i eterični izvor ljubavi koji dirketno i sublimisano primamo u venu. Ljubav je dugotrpljiva i dobrostiva. Ne hvali se, ne pamti zlo. Sve podnosi. Nikada ne prestaje. A ti, što čitaš, šta je ljubav? Da, sve je više intolerancije među ljudima. Čovjek pokazuje prstom na drugog čovjeka. Misli svojom glavom, ne dopusti drugi da razmišljaju za tebe. Are you a freedom fighter a badass motherfucker? To je put iz tame u svijetlo. Jer ogladnio sam i dali ste mi jesti, ožednio sam i dali ste mi piti, bio sam stranac i ugostili ste me, bio sam go i obukli ste me, razbolio sam se i brinuli ste se za mene, bio sam u zatvoru i došli ste meni. Bog će odgvoriti: što god ste učinili jednom od svoje braće meni ste učinili.

28.02.2018.

beat

Naći ćeš me sa Ginsbergom, Keroucom i Burroughsom. U Greenwich Village. U tami indigo plave noći. U lijesu mojih nemira i psihodelija gdje srce kuca i dalje, ali niko ne otvara.

24.02.2018.

blueberry pancakes

Svašta bih ja, ali imam malo vremena. Ponajviše tebe tamo u realnosti i u plavim snovima. Realnost je tamo, ja sam druga dimenzija. Doveo sam te meni, ovdje, na tamnu stranu mjeseca. Tu je najukusniji doručak i svira najljepša muzika. Odlaziš i opet odlaziš, ali svaki put se vraćaš mojoj kompleksnosti. Ne želim da ideš, darlin. Šta vidiš na planeti Zemlji, osim prividnog Edena i dokonih ljudi? Mala je Zemlja za velike ljude. Mala je Zemlja za moj plavi osmijeh.

07.01.2018.

aching soul

Hot summer nights, mid July when you and I were forever wild. The crazy days, city lights, the way you'd play with me like a child.

03.01.2018.

SPACE ODDITY

Kretanje planete Zemlje posjeduje dvije komponente: rotaciju oko sopstvene ose (ili „spin“ Zemlje) i kružno kretanje oko Sunca (ili zemljina revolucija). Svoj put oko Sunca Zemlja pređe za 365,242198 dana. Taj proces se naziva ekliptika a period ekliptike naziva se godišnje kretanje Zemlje oko Sunca. Pamtim trenutke veće od života i onda vrlo brzo pređem na tebe, pa na Lucky Strike, pa na antidepresive pa na drugu stranu ulice. Nesavršena elipsa. A svi imamo eliptično kretanje oko nečije svjetlosti, toplote, radijacije i pažnje. Jer ništa nije savršeno do tebe, bejb. Ne mogu ja nikom tebe objasniti a ni sebe zbog tebe. Kraljevstvo nebesko. Alfa i Omega. Početak i kraj. Jutarnje kafe, opijum razgovora i kišni dan mogu da budu jedna čitava godina. To je mala sreća - dovoljnost, jer dovoljnost ne poznaje veliku sreću. Velika sreća ne postoji. Gorimo i izgaramo u vidu velike implozije i nije mi žao. Tako nastaju svemiri. Postajemo podstanari svemira i jednog beskraja. Supernove. Ti i ja smo samo svemirska prašina i ništa više, koja pokušava naći put do zvijezda. Možda na ovom, Novom, putu oko Sunca pronađemo zvijezde.

16.11.2017.

Antiteza

Ti si sfumato jesen. Jedna napola oguljena mandarina i topao gorki čaj. Na dlanu ti može stati jedan cijeli svijet. Ukupnost svega, pa i više. Trebaš, jer sam hodajuća anksioznost ovih mjeseci. Ugasi vrevu mojih misli svojom tišinom. Tvoja spokojnost i moja ruska usamljenost i nemir, dvije dijametralno postavljenje filozofije. Ti teza, ja sve ostalo. Opet sam počeo da pišem, opet nešto nije u redu...

29.08.2017.

SHADES OF BLUE

Znaš, kad si tu ja sam veći od života. Umiješ sve da središ i da sve bude fino i u boji. Bejb, ja sam drugima trigonometrija, a tebi sam dragost. I na kraju lošeg dana, i u noći, samo želim poeziju, tihi ritam jazza sa gramofona, tvoje rame i polja indigo plavih hortenzija u snovima.

19.08.2017.

a little piece of heaven turns to dark

Katarzu koju doživljavam u razgovorima sa tobom je sve što imam. Katarza i ti. Tvoja brižnost prema mojoj krhkosti, kako kažeš, kao mekana breskva koju su napukli. Puštam te da plešeš sa mojim manama u balskoj dvorani moga uma koji najbolje zna da komad rajskog vrta pretvori u pakao. Sve možeš u ovim mojim imaginarnim celuloidnim filmovima, jer ti i katarza ste znakovi pored mliječnog puta. Znakovi za nekuda...

13.08.2017.

Jesam li ja normalan?

Imam nepunih 29. Odrastao u ratu i na asfaltu i u blatu. Bez mobilnog telefona, bez kompjutera sa osmjehom na licu i bezbrižnim očima mojim i sviju koji su bili tu. Sada, živim i ujedno prezirem. Ja sam 90% ogorčenje, 10% voda. Teško podnosim današnji sistem vrijednosti koji kaže "imam ili izgledam, dakle jesam". Eno ga, Dekart se prevrće u grobu. Djevojke budite sofisticirane dame, dječaci budite odvažni džentlmeni. Nemoj biti kič! Nemam skup auto, nemam skupu odjeću, ne živim na teret drugog i nisam politički korektan. Imam maštu. Imam prave uzore. Ne mislim da sam najpametniji i ne mislim da sve umijem. Ja grabim mrvu sreće. Velika sreća ne postoji. Od ovog polusvijeta danas, mora doći neki drugi - bolji.

10.08.2017.

*-*

When you talk it's like a movie and you're making me crazy, cause life imitates art.


Stariji postovi