DEADLY NIGHTSHADE

When the world was at war we kept dancing.

29.08.2017.

SHADES OF BLUE

Znaš, kad si tu ja sam veći od života. Umiješ sve da središ i da sve bude fino i u boji. Bejb, ja sam drugima trigonometrija, a tebi sam dragost. I na kraju lošeg dana, i u noći, samo želim poeziju, tihi ritam jazza sa gramofona, tvoje rame i polja indigo plavih hortenzija u snovima.

19.08.2017.

a little piece of heaven turns to dark

Katarzu koju doživljavam u razgovorima sa tobom je sve što imam. Katarza i ti. Tvoja brižnost prema mojoj krhkosti, kako kažeš, kao mekana breskva koju su napukli. Puštam te da plešeš sa mojim manama u balskoj dvorani moga uma koji najbolje zna da komad rajskog vrta pretvori u pakao. Sve možeš u ovim mojim imaginarnim celuloidnim filmovima, jer ti i katarza ste znakovi pored mliječnog puta. Znakovi za nekuda...

13.08.2017.

Jesam li ja normalan?

Imam nepunih 29. Odrastao u ratu i na asfaltu i u blatu. Bez mobilnog telefona, bez kompjutera sa osmjehom na licu i bezbrižnim očima mojim i sviju koji su bili tu. Sada, živim i ujedno prezirem. Ja sam 90% ogorčenje, 10% voda. Teško podnosim današnji sistem vrijednosti koji kaže "imam ili izgledam, dakle jesam". Eno ga, Dekart se prevrće u grobu. Djevojke budite sofisticirane dame, dječaci budite odvažni džentlmeni. Nemoj biti kič! Nemam skup auto, nemam skupu odjeću, ne živim na teret drugog i nisam politički korektan. Imam maštu. Imam prave uzore. Ne mislim da sam najpametniji i ne mislim da sve umijem. Ja grabim mrvu sreće. Velika sreća ne postoji. Od ovog polusvijeta danas, mora doći neki drugi - bolji.

10.08.2017.

*-*

When you talk it's like a movie and you're making me crazy, cause life imitates art.

06.08.2017.

JAZZ JEDNOG ŽIVOTA

Nedjelja me ne voli, jer na taj dan pokušavam srediti svoj život, svoje misli i svoje emocije. Nedjelja je geografsko mjesto naših duša. Nedjeljom se naćutim svega. Kasni ručak i tromo popodne. Kristalne čaše, hladan pelinkovac. Zajedno ne volimo ovu južnoameričku vrućinu na gradskom asfaltu. Volim da razgovaram s tobom. Volim da te slušam, dok rješavaš sudoku jednom rukom, a drugom gestikuliraš o smislu kosmosa. Gledam gracioznost tvoje gestikulacije i lomim višnje u nedjeljnom kolaču. U pauzama udahneš vruć vazduh i zveckaš ledom naginjući još jedan gutljaj. Sučeljavamo naša filozofske i religijske diskurse u kovitlavom dimu mog napola dogorjelog Kamela. Pokaži mi kako vjerovati u ljubav nakon svega, pokaži mi kako vjerovati u Boga. Bog je mrtav. Ja Želim biti dio tvoga kulta, bejb. Svaki put žmirim na glas kad si tu. I na kraju sva misaona struktura se svodi da u životu nekad može a nekad ne može. Prosto. A vi, nećete shvatiti i neću vam ništa objašnjavati. Onaj ko nije shvatio nije ni trebao. Bacite me nedjelji. Uživanje, poezija, jazz, čežnja.

06.08.2017.

Put on your dress, wear something nice...

A kad zaboraviš šarene pokrivače srijedom i subotom, a naročito kad zaboraviš nedjelju. Kad zaboraviš naše trenutke nedjeljom u krevetu i ništa ne moram da radim i sretan sam i kad ponedjeljak ne bi trebao nikada doći! Nedjeljom da krenemo iz početka. A da živimo ovu muziku i ovaj video? https://www.youtube.com/watch?v=v4pi1LxuDHc

03.08.2017.

LSD

Psihodelija. Kad si tu. U svim tvojim blizinama i daljinama. U tvojim vijencima od cvijeća u dugoj kosi. U slikama, u melodijama, u narančama, u tortama i u brigama. Negdje u daljini neki lagani Hendrix se igra sa visokim tonovima na gitari. Život je komplikovan, bejb. Želim da mi kažeš da će sve biti ok, da me čvrsto držiš za ruku i odletimo u drugu galaksiju. To the moon and never back.

31.07.2017.

MELANCHOLY

Uhvaćen u moje galaktičke snove zaboravljam da sam držan u zagrljaju suviše čvrsto ili sam mislio da je tako. Mala melodramatičnost trena. Takvi zagrljaji ne postoje ili ih još nisam našao. Da li je moguće da si, i nakon svega, moj bastion istine?

29.07.2017.

WORSHIP

Posesivan. Jesam, onda kada je u pitanju Kalifornija, miris cimeta, komada naranče i starih knjiga. Sve to i više si Ti. Tražiti Boga u ljudima je Sizifov posao. Voljeti tebe nikad dovoljno i svaki put sam Harmagedon.

25.07.2017.

Cinnamon dreams

Možda da živimo u nekom malom stanu. U potkrovlju. U francuskom predgrađu. U vrijeme okupacije četrdeset i neke. Uz staru bocu vina i kremšnite, ležiš u kadi. Ispod površine vode. Voliš da ti čitam. Voliš da te volim. Volim da me voliš. Ne znam, valjda je bilo tako dogovoreno. Bilo je dogovoreno da će sve biti šareno poput južnoameričkih ara, da će biti vina, kremšnita i buketa sa mirisom šumskog voća. Bilo je tako dogovoreno. Možda tek tada ne bi otišla da tražiš bolje sutra. Možda se tek tada ne bi okupljali da negiramo emocije. Moje su zgažene i gažene i gažene i gažene. Još uvijek. Uništene. Možda ja ne bi tražio pomilovanje za svoju dušu kod Boga. Nisam to radio do sada. Možda ne bi čitao hebrejski jezik. Ne dobijam odgovore. Ja i dalje od ljudi da pravim snove sa okusom cimeta. Svakim zalogajem umirem. Nadgrobni spomenici spremni. Igrajmo se u grobnici mog mazohizma.


Stariji postovi